Arhiva : : Septembar 2004.

Galama u kokošarniku

Riječki Novi list u broju od 22. septembra ove godine piše: "Promicanje i veličanje totalitarnih ideologija i pokreta te poticanje mržnje i diskriminacije ubuduće će se u Hrvatskoj kažnjavati zatvorom do tri godine. Ministarstvo pravosuđa izradilo je prijedlog izmjena i dopuna kaznenog zakona kojom se predviđa zatvorska ili novčana kazna za veličanje totalitarnih režima, potvrdila je ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt. Objasnila je da u obrazloženju odredaba stoji da su totalitarne ideologije i režimi fašizam, nacional-socijalizam i boljševizam. Ministrica je istaknula kako se nada da će zakon u Sabor stići prije kraja godine. Vlada je najavila zakon nakon zatvorene i tajne sjednice na kojoj je donesena odluka o rušenju spomenika Mili Budaku i Juri Francetiću, da će se zabraniti veličanje fašizma i komunizma. Takve najave izazvale su rasprave kako razlučiti komunizam od antifašizma. Komunizam nije zabranjen ni u jednoj zapadnoevropskoj zemlji, pa ni u SAD-u."

Sama tema i buka koju je izazvala nalikuje kokodakanju u dvorištu za živad, a predložene dopune i izmjene "kaznenog zakona" vrsta su majmunskog oponašanja pravnih propisa i mjera, koje u zapadnoevropskim zemljama brane upotrebu fašističkog imena i znakovlja. To naročito vrijedi za Njemačku, iako ne sprečava pojavu na političkoj sceni stranaka, koje su nastavak ili bliska kopija nacističke ideologije s izmjenjenim imenima. Poznato je, da je današnja Hrvatska nezakonito čedo jednog morganatskog braka mračnih snaga Njemačke i Vatikana, ali ona nipošto nije jedino kopile rođeno nakon definitivnog sloma ne samo istočnoevropske ljevice već istinske ljevice u širem smislu.

Jasno, takve zakonske mjere savršeno se uklapaju u tok razmišljanja kakav je inspiriralo donošenje "Patriotic acta" u SAD-u, to jest specijalnih propisa, koji ukidaju demokratske slobode u tako zvanom preventivnom ratu protiv terorizma. Naravno, sve je ovo u našim krajevima začinjeno "lokalnom bojom" provincijalnog idiotizma.

Već je dalekih dvadesetih godina, uoči dolaska nacifašizma na vlast, Erwin Piscator zajedno s Bertoltom Brechtom pisao o svijetu pretvorenom u golemu ustanovu za idiote. Savršen primjer toga je današnja Hrvatska. Buka u dvorištu za živad nalik je kokodakanju kokoši i uznemirenih ćurana, koji se plaše, da ustaški ispadi po zabačenim selima ne padnu u oči zaduženih "posmatrača" i ne naljute evropske gospodare. Bez straha: musavi sluge ne pripuštaju se u gostinjske sobe.

Ustaštvo u Hrvatskoj je direktna posljedica zatucanosti njenog življa, a šire ga sami "božji pastiri" predvođeni nekim opskurnim fratrom. Taj fratar Jezerinac služi mise za Pavelića, a nalazi se na čelu vojnog ordinarijata. U opustošenim krajevima sa opustošenim glavama uvijek će, dok bude trajalo ovakvo stanje svijesti, neki bijednik podizati još bjednije spomenike ustaškim krvnicima, poistovjećujući ustašvo i hrvatstvo. Što je još gore - time će sticati pažnju medija i popularnost.

Što se tiče komunizma i antifašizma njega u Hrvatskoj nema i, bolno ali istinito, nije ga bilo ni prije famoznog pada Berlinskog zida, jer se u protivnom ne bi dogodilo sve ono što se dogodilo. Šaka jadnika okupljenih oko oronulih i izlapjelih Tuđmanovih čauša i pripuza, koja sebe naziva antifašistima, zaista je beznačajna, a njeno povremeno buncanje sasvim je nemušto. Ostao je još po koji usamljeni dešperater, ali taj nema nikavog značaja.

Sama "gospođa ministarka" udžbenički je primjer teškog slučaja provincijskog paludizma uz deficitarnost u funkciji spoznajnih i osjetilnih impulsa cerebralne mase. Drugim riječima: ko je cijeli život proveo u žabokrečini i ima horizonte kišne gliste djeluje na javnoj sceni shodno svojim sposobnostima. U tome "gospođa ministarka" nije nikakav izuzetak, već je naprotiv jednaka ostalim svojim kolegama. Kod te uvažene gospode mentalna je insuficijencija upravno proporcijonalna financijskoj hipertrofiji njihovih prihoda kompleksne i multipleksne provenijencije. Cijela slika je prilično živa i može se usporediti s obilnim vrvljenjem crva na okrvavljenim i odsječenim dijelovima raskomadane lešine nekadašnje domovine. Prizor prilično gadljiv i teško da može proizvesti drugi utisak osim mučnine. Kako je kazao Luciano Canfora, profesor svučiliišta u Bariju i jedan od poznatih talijanskih filozofa: "Slika pada i propasti ljevice danas jeste jedna ovakva zemlja nastala u zavičaju Tita."

Jasna Tkalec

[početak strane]