Arhiva : : Mart 2005.


IN MEMORIAM

Dragomir Draško Dinić
(8.7.1907 - 16.3.2005)


Drugovi komunisti, razvlašćeni proleterijate, juče je, 18.03.2005. godine, iz redova NKPJ otišao još jedan od boraca - komunista koji su jurišali na nebo, a u ime humanijeg i dostojanstvenijeg života radničke klase, kojoj su pripadali svim svojim bićem.

Sa neizmernim pijetetom i uspomenom punom poštovanja i ljubavi prema velikom čoveku, revolucionaru i borcu u prisustvu mnogobrojne porodice, članova NKPJ i prijatelja, uz počasni plotun ispraćen je DRAGOMIR- DRAŠKO DINIĆ na večni počinak.

Ovaj istaknuti i nepokolebljivi revolucionar, sa partijskim stažom dužim od sedam i po decenija, koračajući pod crvenom zastavom borio se za integralnu slobodu, za socijalnu pravdu, za pobedu komunističkih ideala.

Draško Dinić je rođen 8. jula 1907. godine u selu Donje Konjuvce, u Leskovačkom okrugu u porodici Nikolaja Dinića, jednog od prvaka Socijal-demokratske partije Dimitrija Tucovića na jugu Srbije. Nikolaj Dinić je potom bio učesnik NOB-a od 1941. godine i narodni poslanik. Rođena sestra Draška Dinića bila je Narodni heroj Đuka Dinić, koju su Gestapo i specijalna Nedićeva policija usmrtili u Banjičkom logoru. Uprkos višemesečnom stravičnom mučenju u logoru ona zločincima nije rekla svoje pravo ime ni imena svojih partijskih saradnika. U NOB-u je pod nerazjašnjenim okolnostima poginuo i njen suprug Filip Kljajić komesar Prve proleterske brigade.

Cela porodica Dinić, njeni rođaci i bliski ljudi bili su učesnici revolucije.

Draško Dinić je kao dvadesetogodišnjak 1927. godine postao član SKOJ-a, potom i jedan od njegovih istaknutih rukovodilaca, a 1929. godine primljen je u Komunističku partiju Jugoslavije. Od tada je faktički postao profesionalni revolucionar. Obavljao je niz visokih partijskih dužnosti, pored ostalog rukovodio je i partijskom tehnikom, kao i ilegalnim komunikacijama Komunističke partije sa Kominternom, sa partijskim organizacijama u zemlji, sa slanjem dobrovoljca u Španiju tokom građanskog rata u toj zemlji.

Bio je član Komisije koja je primala u redove Partije i SKOJ-a nove kadrove, pa je, između ostalog, sudelovao u donošenju odluke o prijemu u Partiju i nekih potonjih najistaknutijih članova Politbiroa. Nažalost, mnogi od njih su kasnije izneverili komunistički pokret, prešli u reformizam i čak direktno u buržoaske partije. Draško je ostao nepokolobljiv marksista-lenjinista, prolazeći zbog takvog opredeljenja kroz mnogobrojna teška iskušenja koja su se povremeno pretvarala u golgotu.

Godine 1941. Draško je rukovodio grupom partijskih ilegalaca koja je iz zatvorske bolnice Gestapoa diverzantskom akcijom oslobodila uhapšenog Aleksandra Rankovića. Rukovodio je i mnogim drugim diverzantskim akcijama u Beogradu i Srbiji.

Kada je pao u ruke Gestapoa i Specijalne kvislinške policije oni nisu znali njegov identitet pa su ga kao običnog ilegalca internirali u koncentracioni logor u Norveškoj. U logoru je osnovao ilegalnu partijsku organizaciju.

Posle oslobođenja Draško je bio kadrovik, odnosno po funkciji druga ličnost u Ministrstvu unutrašnjih poslova sve do 1952.g. kada je smenjen i uhapšen, jer se suprotstavio masovnom hapšenju i slanju komunista na Goli otok.

Draško Dinić je diplomirani pravnik. Bio je veoma obrazovan i ideološki kompetentan i dosledan. A za ideološku komunističku doslednost se skupo plaćalo i pre i posle II svetskog rata, kao i posle kontrarevolucije od 1990, a naročito od 2000. godine. Mnogobrojne teškoće i iskušenja nisu ni za milimetar pokoloebali Draška Dinića u njegovoj revolucionarnoj aktivnosti i komunističkom opredeljenju. On je u junu 1990. godine bio jedan od osnivača Nove komunističke partije Jugoslavije koja nastavlja slavne revolucionarne tradicije KPJ iz 1919. godine, tradicije NOB-a i Svetskog komunističkog pokreta.

Draško je bio član CK NKPJ i, uprkos godinama koje su brojale gotovo jedan vek, spadao je u izuzetno aktivne i disciplinovane članove Partije. Sve do pre nekoliko meseci, dok ga, kako je govorio nisu izdale noge gotovo svakodnevno je posećivao partijske prostorije i učestvovao na svim partijskim manifestacijama.

Draško je bio naš učitelj, uzor i ponos, naš primer i živa enciklopedija komunističkog pokreta u Jugoslaviji i svetu. I stoga je uživao veliki ugled i imao veliki autoritet, mada je uvek bio skroman, tih, ali energičan u svakom domenu.

Draško je bio internacionalista i radovao se svakom uspehu progresivnih snaga u bilo kom kutku planete, a tugovao zbog poraza, revizionističkih zastranjivanja i drugih neuspeha komunista. Bio je u principu veliki optimista i sanjar, uveren u neizbežan istorijski trijumf komunističkih ideala i umro je u snu, ali mi njegovi sledbenici čvrsto verujemo u neizbežnost pobede društva zasnovanog na socijalnoj pravdi. A socijalne pravde nema bez socijalizma i komunizma.

Draško Dinić je bio izuzetno čestit i pošten čovek, uporan i nepokolebljiv, čovekoljubiv, drag i dalekovid kao i ideologija kojoj je pripadao.

Ime i delo Dragomira-Draška Dinića ostaće trajno urezani u anale Komunističkog pokreta u Jugoslaviji, služeći mu kao svetao primer, uzor i inspiracija u revolucionarnoj borbi.

Neka je večna slava i hvala velikom revolucionaru Drašku Diniću!

Sekretarijat NKPJ


Pocetak strane
Odstampaj ovu stranicu Odštampaj ovu stranicu
Posalji link Pošalji link


Komunist 2004. Optimizovano za rezoluciju 800x600. CP 1250.