Arhiva : : Jun 2004.

O ujedinjenju jugoslovenskih naroda i republika

Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine poziva komunističke i druge partije jugoslovenske orijentacije da podrže izjavu Komunističke partije Slovenije o potrebi nepriznavanja razbijanja SFRJ i o potrebi njene obnove! Za zajedničku izjavu partija o potrebi obnove SFRJ!

Poslednjih godina se mnogo priča o evropskim integracijama. Svi žure da se priključe Evropskoj Uniji, ne bi li od toga vidjeli neke koristi. Evropske integracije će biti od koristi za bogate evropske države i vladajuću klasu siromašnih zemalja Istočne i Centralne Evrope i Balkana. Obični građani od toga neće imati nikakve koristi. Mnogi to znaju, zato i izražavaju negativan stav prema Evropskoj Uniji. Poslednja anketa u Hrvatskoj to najbolje potvrđuje. Slično je i u Bosni i Hercegovini. Kako će se priključenje Uniji odigrati na nedemokratski način, nezavisno od stvarne volje građana, ankete i rezultati glasanja nisu ni važni vladajućoj klasi. Neka se za Uniju opredijeli svaki deseti građanin, integracija će biti ostvarena.

Ali, ako se može govoriti o ovoj integraciji, koja ne odgovara nikome osim maloj grupi pripadnika vladajuće klase, postoji jedna integracija o kojoj nije poželjno govoriti, koju zvanični krugovi nikako ne žele, a mediji i stranački lideri smatraju prevaziđenom i nemogućom. To je integracija jugoslovenskih republika i naroda. Izjasnite se kao Jugosloven, recite da se zalažete za obnovu Jugoslavije, pa ćete biti izloženi lavini podsmijeha. Nakon građanskog rata i neslavnog sloma druge Jugoslavije, reći će, niko više ne želi obnovu "bivše zajedničke domovine". Da je tako, moramo sumnjati. Brojne ankete vršene u svim jugoslovenskim republikama tokom nekoliko poslednjih godina pokazuju da se građani novih država sa nostalgijom sjećaju bivšeg sistema i zajedničke države. Dakako, to ne znači da su spremni podržati politički pokret koji bi se zalagao za obnovu jugoslovenske države. To znači da nacionalistički antijugoslovenski sentiment nije tako jak kako je bio i kako se čini da je još uvijek. Ljudi jednostavno misle da je ideja obnove jugoslovenske države neostvariva, pa se ne žele za nju zalagati. To još ne znači da mnogima od njih ta ideja još uvijek (i ponovo) nije bliska.

Često se kaže da je jugoslovenstvo stvar nostalgije. U tome ima istine. Ali, zar je neprirodno to što se ljudi sjećaju uspješnog perioda svog života i žele da se on povrati? Što se komunista tiče, oni svoj jugoslovenski program ne zasnivaju na nostalgiji, mada samu nostalgiju poštuju kao dio čovjekovih osjećanja i stremljenja. Jasno je da se politički program ne može zasnivati na nostalgiji i emocijama, ma kakve one bile. Komunisti to i ne čine. Nama je jasno da se čitav svijet povezuje. Povezivanje je potrebno iz više razloga, ali ono može imati i negativne posledice, kao što se može vršiti u različitim oblicima i između različitih subjekata. Neprihvatljivo je povezivanje sa bogatim nacijama i državama koje znači ekonomsko, političko i vojno podređivanje interesima krupnog kapitala. Kod nas je aktuelna upravo ta vrsta povezivanja. Lišeno je svakog smisla pozivati na čvrsto povezivanje sa narodima sa kojima jugoslovenski narodi nemaju velikog kulturnog, istorijskog i ekonomskog dodira, a osuđivati svako povezivanje sa srodnim narodima. Ne može se tvrditi da bilo koji jugoslovenski narod ima više zajedničkih interesa i sličnosti sa ostalim evropskim narodima, nego sa drugim jugoslovenskim narodima. Stepen ekonomske razvijenosti jugoslovenskih država je sličan, a ovi prostori su donedavno bili dio istog ekonomskog sistema. Osim toga, tu su zajednička istorija i etnička srodnost. Najvažnije, jugoslovenski narodi i države imaju istovjetan položaj u okviru svjetskog kapitalizma. Pogotovo njihove ekonomije imaju istovjetan, nepovoljan položaj u okviru svjetske podjele rada i na svjetskom tržištu. Kako jugoslovenski narodi spadaju u grupu tzv. malih naroda, logično je da se međusobno povezuju i rade na poboljšanju svog položaja. Trenutno vlada svojevrsna euforija vezana za pristupanje Evropskoj Uniji i NATO paktu. Ona neće dugo trajati. Negativni rezultati će se brzo spoznati, pogotovo oni koji se tiču potpunog gubitka političke samostalnosti, velikih izdataka za vojsku i podređenosti nacionalnih, manje razvijenih jugoslovenskih ekonomija na jedinstvenom evropskom tržištu.

Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine se od svog osnivanja zalaže za obnovu Jugoslavije, u granicama do 1991. i na principima AVNOJ-a. Jugoslavija se nije raspala, kako se uobičajeno kaže, nego je razbijena djelovanjem političkih snaga iz zemlje i inostranstva. Da bi obnova Jugoslavije dobila realne šanse, potrebno je objasniti uzroke minulih događaja, razvijanja međunacionalne mržnje, izbijanja rata i razbijanja zemlje. Samo potpunom i na činjenicama zasnovanom analizom se može spriječiti iracionalno i paušalno ocjenjivanje minulih događaja u nacionalističkoj izvedbi. Obnova Jugoslavije nije sama sebi cilj, niti izraz nekakve jugonostalgije. Ona je racionalno političko razmišljanje, koje se zasniva na uvjerenju da samo čvrsto povezani, jugoslovenski narodi mogu postići nacionalnu nezavisnost i samostalan ekonomski i politički razvoj. Nakon razbijanja Jugoslavije, nastale su nacionalne države koje su formalno bile suverene, ali su u stvarnosti imale manje samostalnosti nego u okviru SFRJ. Ni danas nije bolje. Budućnost ne nudi svijetle perspektive za nacionalnu suverenost. Imajući to na umu, jugoslovenstvo može ponovo postati privlačna ideja.

Obnova Jugoslavije i jugoslovenstva je najviše u interesu radničke klase, jer nacionalno podijeljena ona ne može igrati ulogu samostalnog činioca u borbi za svoje interese. Ne radi samo o tome da je radnička klasa u jugoslovenskim državama pod dominantnim uticajem nacionalističke ideologije. Možda i više od toga je problem što je radnička klasa u bilo kojoj pojedinoj jugoslovenskoj državi isuviše malobrojna da bi se mogla oduprijeti svojim protivnicima na regionalnom i globalnom planu. Jugoslovenska radnička klasa, objedinjena u jednom političkom pokretu i oslobođena nacionalističkih predrasuda, predstavlja respektabilnu političku snagu. Njen otpor globalizovanom kapitalu će biti uspješniji ako djeluje kao jedinstvena sila. Socijalizam i Jugoslavija su zato dvije ideje koje teško mogu biti ostvarene jedna bez druge.

Bosna i Hercegovina i njeni narodi imaju posebnog interesa za obnovu Jugoslavije. Poznato je da je Bosna i Hercegovina kao država nastala u toku NOB-a, odlukama zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Ne može se, međutim, istorija tumačiti selektivno, kako to ideološki i dnevno-politički razlozi zahtijevaju. ZAVNOBiH je dio sistema AVNOJ-a i njegove odluke su formulisane uz čvrsto uvjerenje da će Bosna i Hercegovina biti u sastavu federativne Jugoslavije. Obzirom na nacionalni sastav stanovništva, Bosna i Hercegovina ima izgleda da opstane kao država na bazi čvrstog i trajnog mira, demokratije i nacionalne ravnopravnosti ako se nalazi u sastavu Jugoslavije. Legitimno je pravo bošnjačkog naroda da doživljava Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i izražava želju da, kao što je bilo i u prošlosti, živi na svim njenim dijelovima. Ali, isto tako je legitimno pravo Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini da žive u jednoj državi sa svojim sunarodnicima iz Srbije i Hrvatske. Ova prividna protivrječnost se može riješiti na miran i demokratski način samo ako se obnovi jugoslovenska država. Time bi bili ostvareni interesi i želje sva tri bosanskohercegovačka naroda. To se već desilo u vrijeme SFRJ, u kojoj je nacionalna ravnopravnost važila kao realna činjenica, a ne kao pusti san jugo-romantičara.

Zauzimajući ovakve stavove, Radničko-komunistička partija Bosne i Hercegovine u potpunosti podržava izjavu Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije o nepriznavanju razbijanja SFRJ i o spremnosti na borbu za obnovu zajedničke domovine. Komunisti Bosne i Hercegovine pozivaju komunističke i druge partije iz jugoslovenskih republika da podrže ovu izjavu i kontaktiraju nas kako bismo se dogovorili o izradi zajedničke izjave kojom bismo izrazili spremnost na političku borbu za obnovu SFRJ.

U Bijeljini,
juna 2004. godine

Glavni odbor
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine

[početak strane]