Arhiva : : Jun 2004.


Koliko nas ima?


Obično se govori da je socijalizam mrtav. Svako ko živi sa običnim ljudima, ko se kreće u njihovom okruženju i dijeli njihove nevolje, zna da ovakvo mišljenje nije više tako često. Danas je znatno više zagovornika socijalizma nego što zvanična propaganda želi priznati. Ako bi se pratili mediji, izgledalo bi kao da od socijalizma nema ništa, jer se snage koje se za njega zalažu ne pojavljuju.

To još ne znači da one ne postoje. Što je još važnije, uprkos snažnoj antisocijalističkoj i antikomunističkoj kampanji, koja traje već petnaest godina, ideja socijalizma postaje sve popularnija. Iako to nije zasluga današnjih komunista, ali ne zbog njihove neaktivnosti, već prepreka koje im se postavljaju u političkom radu, ipak objektivna situacija tjera ljude da pozitivno govore o socijalizmu. Praksa je bolji agitator od bilo kog političara. Ona ubjeđuje bolje od bilo kakve propagandne mašine.

Stotine miliona su bačene da bi socijalizam bio pokopan, pa ipak se nije uspjelo. U Bosni i Hercegovini je ovih dana senzaciju izazvalo istraživanje jedne bečke istraživačke organizacije, po kome 45% stanovnika Federacije BiH i 36% stanovnika Republike Srpske priželjkuje povratak socijalizma. Možemo sumnjati u tačnost ovih brojeva, vjerovatnije su postoci još veći. No, i ovo je izazvalo više reakcija. Tako je socijalist Volfgang Petrič, bivši Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, dobar poznavalac naših prilika, izjavio da je ovakvo raspoloženje rezultat sjećanja naroda na izuzetnu Titovu ulogu u prošlosti. Ovaj socijalist je izrazio zabrinutost zbog ovakvih rezultata istraživanja.

Nakon ovog istraživanja, koje su izvršili ozbiljni ljudi koji nemaju nikakvih simpatija prema komunizmu, BH Televizija je sprovela anketu u kojoj je učestvovalo skoro 2.500 gledalaca. Ispitanici su se skoro plebiscitarno izjasnili za socijalizam (oko 2.200 za i 140 protiv socijalizma). Vrući jun je donio dvije senzacije, jednu za drugom i jednu u skladu sa drugom. Rezultat je to katastrofalnih rezultata u sprovođenju kapitalističke restauracije. Titova ličnost u svemu vjerovatno ima određenog udjela, ukoliko je on stajao na čelu našeg socijalističkog projekta, ali ne treba, poput socijaliste Petriča, misliti da je opredjeljenje za socijalizam izazvano kultom ličnosti, a ne teškim životom i željom da se obnovi sistem u kome je bilo socijalne pravde, slobode i mira.

Goran Marković



[početak strane]

   

Komunist 2003. Optimizovano za rezoluciju 800x600. CP 1250.