Arhiva : : Januar 2005.

Rezolucija o položaju radničke klase u Bosni i Hercegovini

1. U prethodne dvije godine, od održavanja Prve glavne konferencije Radničko-komunističke partije Bosne i Hercegovine do danas, nije došlo do poboljšanja položaja radničke klase. Uprkos tome što su statistički podaci pokazivali rast plata, činjenica je i da je potrošačka korpa, kao zbir nekih osnovnih životnih potreba, takođe bila sve skuplja. Radnici još uvijek ne mogu svojim platama zadovoljiti osnovne životne potrebe. Nezaposlenost raste i već je prešla 40%. Uz saglasnost zvaničnih sindikata, vlade pripremaju masovne stečajeve, zbog kojih će, procjenjuje se, bez posla ostati još 150.000 radnika. Siromaštvo je masovna pojava. Bosna i Hercegovina spada u red najsiromašnijih evropskih zemalja. Oko 40% radnika radi na crno. Taj procenat je znatno veći u privatnim preduzećima i sitnim privatnim radnjama, u kojima je vrlo mali procenat radnika osiguran. Ne poštuju se zakonske odredbe o dužini radnog vremena i zaštiti na radu.

2. Težak položaj radničke klase je izazvan društvenim promjenama koje su naročito ubrzane u toku nekoliko posljednjih godina. One znače učvršćivanje kapitalističkog poretka, i to ne bilo kakvog, već primitivnog neoliberalnog, koji Bosni i Hercegovini garantuje potčinjen položaj u svjetskoj podjeli rada i na svjetskom tržištu. Kako je Bosni i Hercegovini namijenjena uloga izvora jeftinih sirovina i radne snage, i tržišta za zapadne robe, može se očekivati dalje uništavanje ekonomije, što će sa svoje strane voditi većem socijalnom raslojavanju i hroničnom nedostatku novca za finansiranje socijalnih potreba. Nema objektivnih pretpostavki za poboljšanje položaja radničke klase. Iako su se poslije rata na vlasti smjenjivale političke stranke različitih ideoloških opredjeljenja, položaj radničke klase je ostao težak, jer ekonomska i socijalna politika nisu bile vođene u interesu ove društvene grupe. Suština problema ostaje u društvenom poretku, a ne u nesposobnosti ove ili one vlade.

3. Nema sumnje da će se položaj radničke klase moći poboljšati tek kad dođe do ekonomskog oporavka zemlje. Jedini problem je u tome što taj oporavak neće uslijediti tako brzo. Radnici bi počinili neoprostivu grešku ako bi se povodili ideološkim frazama po kojima na bolji život treba čekati dok se ne svrši tranzicija, koja će zatim dovesti do procvata ekonomije. Svjetsko tržište funkcioniše tako da će Bosnu i Hercegovinu trajno držati u podređenom položaju, što će odlagati i usporavati njen ekonomski oporavak. Radnici u ovom trenutku treba da se zalažu ne samo za obnovu ekonomije, već i za strogo poštovanje poreskih propisa i preraspodjelu nacionalnog bogatstva,što je jedini način da se u kratkom roku poboljša njihov položaj.

4. Položaj radničke klase će se poboljšavati u onoj mjeri u kojoj se ona bude organizovala i borila za svoje interese. Ne samo da će time primorati vladajuću klasu da u praksi prizna (realizuje) njena ekonomska i socijalna prava, nego će je primorati da vodi više računa o ekonomskom oporavku zemlje. Ključ napretka društva utoliko se nalazi u snazi organizovanog radničkog pokreta. Ali, dodajmo odmah da taj pokret treba da bude samo dio šireg socijalnog pokreta, kojeg će činiti organizovane snage i ostalih socijalno ugroženih dijelova društva (penzionera, poljoprivrednika, studenata i drugih). Vladajuća klasa nema razloga ni interesa da mijenja postojeće stanje. Ona je zadovoljna sadašnjim stanjem, jer ostvaruje ekstra profite i ima garantovanu ekonomsku i političku moć. Zato treba očekivati da se objektivni ekonomski procesi (rast proizvodnje, smanjenje nezaposlenosti, smanjenje uvoza i povećanje izvoza) moraju ubrzati subjektivnom akcijom ovog socijalnog pokreta, inače će zemlja biti osuđena na dugotrajno tavorenje u bijedi i zaostalosti. To će se naročito teško odraziti na položaj radničke klase.

U Bijeljini, 16. januara 2005. godine

Druga glavna konferencija
Radničko-komunističke partije
Bosne i Hercegovine

[početak strane]