Arhiva : : Januar 2005.


Rodoljupci iz Topčidera


Vlada Srbije formirala je ovih dana Savet za Kosovo, na čijem je čelu predsednik vlade, a odmah zatim i Fond za Kosovo radi obezbeđenja novčanih sredstava za rad Saveta. Ovo su zadnji bedni pokušaji jedne nesposobne vlasti da samostalno rukovodi zemljom i rešavanjem njenih najkrupnijih problema, pa to prikriva raznim spektakularnim potezima poput navedenih. Ne može vlada koja slepo i poslušno sledi politiku SAD, EU i NATO po svim pitanjima da ima drukčiji stav od njih ni po pitanju Kosova. Zato narodu osetljivom na samo pominjanje tog pitanja treba stalno vezivati "crnu maramu" preko očiju kada se ono nađe na dnevnom redu. Božićni prijem predsednika vlade u Topčideru (Dom garde) za donatore koji treba da napune kasu ovog jadnog Saveta je nastavak te priče. Jedina vredna stvar na tom prijemu su TV kamere jer su zabeležile sve aktere kojima Albanci imaju biti zahvalni ako Kosovo dobije nezavisnost.

U taj scenario uklopila se i SPC, zapravo njen vrh, koji je i najkrivlji za sva krvoprolića, paljevine i pljačke na Kosovu jer je svojom verskom politikom mržnje i netolerancije među Srbima i Albancima i doveo do oružanog sukoba. Ne brine on za Kosovo i Srbe koji tamo još žive, a među njima i mnogi monasi i monahinje, već za svoja bogatstva - zemlju, šume, vinograde, što treba da im omogući lagodan i raspusnički ovozemaljski život. Grabež koju ispoljava SPC u sticanju bogatstava danas u Srbiji tokom privatizacije samo pokazuje istinitost iznetog.

Prenošenje nadležnosti i svih poslova vezanih za Kosovo na Čovićev komitet Vlada Srbije se sve vidljivije uklapa u plan SAD i EU o stvaranju nezavisnog Kosova. Najaktivniji u sprovođenju ovog plana su potpredsednik vlade M. Labus i ministar spoljnih poslova zajednice "koja ne postoji" V. Drašković i, naravno, najrevnosniji u toj ekipi B. Tadić, čije su zasluge za novi poraz na Kosovu najveće. Oni su najrevnosniji službenici SAD, EU i NATO. Zahvaljujući njima Srbija ulazi u 2005. godinu, kada se rešava status Kosova, sa uškopljenim sistemom odbrane i bezbednosti. Služba bezbednosti nema pojma šta se događa na jugu Srbije a kamoli na Kosovu, zašta su najbolji dokaz martovski događaji na Kosovu 2004! Ko je od rodoljubaca iz Topčidera tih dana bio na Kosovu da zaštiti Srbe i njihove kuće, manastire? Niko! Oni su lili "krokodilske suze" po Beogradu! Ali, da služba bezbednosti i kojim čudom sazna o zlu koje se sprema od toga ne bi bilo velike koristi jer Srbija nema vojsku! Od društvene institucije koja je uživala skoro stopostotno poverenje naroda , stigla je u takvo stanje da na nju u zemlji niko više ne računa kao na snagu koja može da utiče na bilo šta. Ona je postala teret sadašnjoj vlasti koja smatra da su odbrana i bezbednost zemlje već stvar SAD, EU i NATO. Nije ni čudo što je, posle nesretne pogibije mladog Albanca (Dasnim Hajrulah) na granici Srbije i Makedonije Riza Halimi, "mali Rugova" iz Preševa, zatražio da se vojska i policija povuku iz Preševske doline i da u nju uđu međunarodne snage!

Otkuda ta bezobzirnost i odlučnost SAD, EU i NATO da stvore nezavisno Kosovo? Kosovo je jedan od najočiglednijih primera uspešnosti socijalističkog sistema u SFRJ. Na temelju tekovina zajedničke borbe Srba i Albanaca 1941-1945. (bratstvo i jedinstvo, zajednička svojina, samoupravljanje) ostvareno je ono što je izgledalo nemoguće u dugoj istoriji Kosova, kojom su dominirali albanski begovi i srpski knezovi - zajednički život dva naroda i dve vere! Na Kosovu su ideje komunizma ostvarile najubedljiviju pobedu nad kapitalističkom ideologijom. Zato je tu i počelo razbijanje SFRJ još dalekih šezdesetih godina prošlog veka (demonstracije albanskih separatista 1968.) i tu će se, po planovima SAD, EU i NATO, i završiti 2005. Time bi se, po njihovom mišljenju, zatro svaki trag komunizma na Balkanu kao sistema koji je bolji za većinu ljudi od kapitalističkog.

Jedini koji se još ne predaju i koji se bore za opstanak na Kosovu su Srbi koji tamo i dalje žive. Oni su to pokazali u martu 2004. Oni se bore za svoje živote, svoju ličnu i zajedničku imovinu. Tih dana su bili prinuđeni da u toj borbi upotrebe i oružje, što je , po mom mišljenju, bilo od većeg značaja za zaustavljanje nasilja nego intervencija KFOR! Da li je njihov otpor uticao na njihove sunarodnike izbegle u Srbiju, koji po njoj drže mitinge i pišu pisma stranim ambasadama i sudovima moleći ih za zaštitu i motivisao da odjure na Kosovo i uključe se u tu borbu? Nimalo, koliko znam. Nema među njima Obilića, sve Vuk do Vuka Brankovića.

Od vlade Srbije takođe ne treba očekivati da bilo šta uradi na vraćanju Kosova u sastav Srbije. Samo smena ove kapitalističke, kapitulantske i kvislinške vlasti, za koju je glasalo jedva 50 odsto stanovništva Srbije, a na lokalnom nivou tek 30 odsto, i izbor nove, u kojoj bi dominirali radnici, može zaustaviti ovaj nacionalni i socijalni sunovrat i vratiti nam pozicije nezavisne i samostalne zemlje u svakom pogledu, sposobne da takva opstane u današnjem svetu u kome dominira nasilje velikih sila. Mi smo nekada bili primer stotinama zemalja da je to moguće. Danas nam mnoge od njih pokazuju to isto jer su i velike sile ranjive i male zemlje i mali narodi mogu ih, svojom hrabrošću i pameti naterati da poštuju njihovo pravo da sami uređuju svoj život. Današnja vlast, nažalost, nije ni hrabra a još manje pametna!

Činjenica da većina ljudi u Srbiji misli da su ekonomska i politička rešenja u njoj za vreme socijalizma bila bolja i savremenija nego današnja (brojne ankete i ispitivanje javnog mnenja, masovno osnivanje novih društvenih organizacija i udruženja sa imenom Tita i Jugoslavije itd.), čine realnom opciju brzog okupljanja i organizovanja socijalistički i jugoslovenski orijentisanih političkih snaga u Srbiji , koje će je vratiti na stabilne i progresivne puteve razvoja. To je ujedno i poziv komunističkim strankama i organizacijama na jedinstveno delovanje kao avangardne snage radnika odnosno svih ljudi koji žive od svog ličnog rada.

Direktor "Centra Tito"
Stevan Mirković,
general u penziji



[početak strane]

   

Komunist 2003. Optimizovano za rezoluciju 800x600. CP 1250.