Arhiva : : Februar 2004.


Osnovana nova Evropska Partija Levice


Nakon desetogodišnje rasprave i debate, jedanaest komunističkih i levo orijentisanih partija, na sastanku u Berlinu 11. januara 2004, konačno je donelo odluku o osnivanju jedinstvene partije pod imenom "Evropska Levica". Stranke su se saglasile o zajedničkom programu, ali će se nastaviti konsultacije oko Statuta kojim bi trebalo da budu regulisane funkcije Predsedavajućeg, Izvršnog odbora i međupartijskog saveta. U svojstvu posmatrača skupu je prisustvovalo još osam stranaka, koje nisu pristupile spoprazumu jer njihova rukovodstva nisu donela odgovarajuće odluke, odnosno zato što smatraju da se prerano pristupilo osnivanju. Jedanaest partija potpisnica je saglasno u oceni da je ovaj korak bio neophodan u sklopu priprema za junske izbore za Evropski Parlament, u čijem sastavu se već nalaze poslanici levice, koji bi na ovaj način mogli da dobiju značajno pojačanje, naročito uz pomoć partija iz deset novopridruženih država Evropske Unije. U ovu grupu spadaju: Komunistička partija Češke i Moravske, KP Slovačke, estonska Socijal-demokratska Radnička Partija i AKEL sa Kipra. Međutim, poslednja od pomenutih partija, koja je srazmerno i najača, odlučila je da ostane u svojstvu posmatrača. Jedanaest stranaka potpisnica ima oko pola miliona članova.

Prema Lotaru Biskom, domaćinu skupa i lideru nemačke Partije Demokratskog Socijalizma: "Sazrelo je vreme za partiju evropske levice. Miroljubiva, pravedna, otvorena i demokratska Evropa nije moguća bez snažne i samouverene levice. Mi ćemo postaviti nove puteve i napustiti stare modele mišljenja." On je dodao da nova partija mora da preraste u nešto više od labavo organizovanog kišobrana za članice. Neophodno je da ona postane partija otvorena za različite metode rada i demokratske saradnje. Odgovor na pitanje kakvu Evropu želi levica biće uverljiviji "ako ga sami pružimo: demokratija, jednakost i transparentnost su od zajeničkog interesa i predstavljaju preduslov za ostvarenje naših alternativa. Osnovni cilj nije partija birokrata i diplomata, već da aktivnim učešćem u politici menjamo svakodnevni život građana."

Najaktivniji zagovornici osnivanja nove partije, pored nemačkog PDS-a, bili su italijanska Partija Komunističke Obnove, koju je predstavljao lider Fausto Bertinoti, i Nikos Hundis iz grčke Koalicije Levice, Političkih pokreta i Ekologa (SYNASPISMOS). Njima su se od početka pridružili: KP Francuske, KP Austrije, KP Slovačke i partije levice iz Luksemburga i Španije.

Skupu su prisustvovali, ali su odložili pristupanje: AKEL sa Kipra i Socijalistička Partija Holandije, čiji je lider i holandski senator, Tini Koks, izneo mišljenje da treba sačekati dok partije pojedinačno ne ojačaju. Dotle će biti zadovoljan brojem poslanika koji Ujedinjena Levica ima u ovom trenutku u Evropskom Parlamentu. Delegati iz norveške Socijalističke Partije Levice i finske Leve Alijanse izrazili su želju za saradnjom, ali su odlučili da zadrže svojstvo posmatrača. Takođe su ostale neodlučne KP Grčke, KP Češke i dve katalonske partije levice.

U novom programu istaknuto je osam glavnih zahteva:

1. Evropa od Atlantika do Urala bez oružja za masovno uništenje; Evropa sa zajedničkim sistemom bezbednosti, iz koga su isključeni NATO i bilo kakav novi vojni savez unutar Evropske Unije.

2. Preraspodela između bogatih i siromašnih, solidarnost i socijalna politika koja ima za cilj punu zaposlenost i radnu osposobljenost, investiranje u ekologiju, oporezivanje spekulacija kapitala. Čovek a ne profit mora se naći u središtu pažnje.

3. Sprečavanje napada na ljudska prava pod plaštom borbe protiv terorizma i umesto toga jedna otvorena Evropa sa punom zaštitom za izbeglice, u kojoj se poštuju ljudska prava.

4. Zaustavljanje trgovinskog rata protiv manje razvijenih zemalja i podsticanje svih inicijativa za pravedno ekonomsko i političko partnerstvo.

5. Suprostavljanje koncentrisanju medija u sve manjem broju ruku i zalaganje za pluralizam mišljenja, informacija, kulture i obrazovanja koji uvažava kulturne raznolikosti i obezbeđuje obrazovanje i informisanje za sve.

6. Na polju ekologije - borba protiv emisija CO2, izvoza otpadnih materija, eksploatisanja prirodnih resursa i seče šuma.

7. Zaustavljanje rastuće diskriminacije polova izazvane globalizacijom i zalaganje za jednaka prava muškaraca i žena.

8. Borba protiv dominacije kapitala i vladavine kapitalizma. Želimo drugačiju kulturu življenja, rada, proizvodnje i raspodele.

"Mi se okrećemo borbi za mir, antifašizmu, antirasizmu, demokratiji, socijalnoj pravdi, feminizmu i ekologiji. Ostajemo otvoreni za sve one koji nisu u mogućnosti ili ne žele da nam se priključe. Zalažemo se za različite oblike saradnje i praktikovaćemo ih tako da naš kontinent postane demokratskiji, pravedniji i miroljubiviji."

Skup i osnivanje nove koalicije ili partije (savezi desnice, social-demokrata, Zelenih i drugih grupa već postoje u Evropskom parlamentu) nije sakrio oštre razlike u stavovima levice pojedinih zemalja. To se posebno odnosi na domaćina, Nemačku, u kojoj se Partija Demokratskog Socijalizma suočava sa ozbiljnim kritikama zbog svog sadašnjeg kursa, posebno zbog koalicije sa socijal-demokratama u gradskoj vladi u Berlinu, koja je izvršila oštre rezove socijalnog programa, u nameri da se spase od bankrotstva.

Neki posmatrači uočili su simboliku u činjenici da se skup održao na istom mestu gde su pre 84 godine Roza Luksemburg i Karl Libkneht osnovali KP Nemačke, i na čiju uspomenu je istog dana održan tradicionalni godišnji marš u kome su učestvovale desetine hiljada levičara iz Berlina i ostalih krajeva Nemačke i sveta. Evropski delegati su uzeli učešća u ceremoniji otvaranja položivši crvene karanfile pored kamenog epitafa dvoje ubijenih vođa.

Viktor Grosman
Berlin


Pocetak strane
Odstampaj ovu stranicu Odštampaj ovu stranicu
Posalji link Pošalji link


Komunist 2004. Optimizovano za rezoluciju 800x600. CP 1250.