Arhiva : : Decembar 2004.

Bronzanom junaku odsecaju glavu

Ono što ustaške zveri ni u snu nisu mogle pomisliti dok je bio živ učinili su njihovi potomci bronzanom Titu u Kumrovcu pre neki dan - odrubili mu glavu! U toku NOR i dugo posle rata gledali su da budu što dalje od njega, partizana i komunista, junačeći se nad nenaoružanim stanovništvom Hrvatske i Bosne. Svoje najveće "bitke" vodili su u Jasenovcu pobivši više "neprijatelja" nego ijedna regularna vojska u II svetskom ratu! Partizani su 1945. očekivali da se ustaše neće predati već otići u šumu i nastaviti gerilsku borbu za "lijepu njihovu". Međutim, ovi "junaci", preživeli naravno, na čelu sa svojim "hrabrim" poglavnikom, "zdimili" su preko granice i "pacovskim kanalima" rimokatoličke crkve pobegli preko Atlantika pod skute države koja je, već tada, počela prikupljanje svetskog ološa za borbu protiv komunizma - SAD. Decenijama će, iz svojih američkih i vatikanskih baza, pokušavati da ubijaju, pale i ruše sve što je jugoslovensko po svetu i, istina, retko u samoj zemlji.

Jurio ih je Tito po celom svetu. Mnogima je "došao glave" a mnogi su i sami, pokušavajući da ubacivanjem u zemlju ponovo ubijaju maljem i kamom, završavali svoj zločinački život od metaka UDB i JNA. Imali su oni, celo to vreme, svoje pomagače u zemlji jer se hrvatski nacionalizam, vekovima ukorenjivan, teško čupao. Ipak, njihov glavni oslonac bile su SAD i Vatikan kao lideri antikomunizma u svetu. Pokušaj da se domognu vlasti u Hrvatskoj tokom "hrvatskog proleća" 1970. godine Tito, SKJ i JNA su nemilosrdno sprečili i kaznili.

Međutim, sledeću šansu 1991. godine nisu propustili, zahvaljujući mlakom, mlitavom i nadasve izdajničkom rukovodstvu zemlje i SKJ. Preživele ustaše i njihovi potomci vratiće se mlaznjacima u Hrvatsku. HDZ i F. Tuđman obnoviće NDH sem Jasenovca. Ipak, Srbi i komunisti nestaće iz Hrvatske. Umesto Jasenovca biće "Bljesak" i "Oluja", "slavne bitke" u kojima ni hrvatska ni vojska RSK neće opaliti ni metka: četnici su bežali "glavom bez obzira" a ustaše "bremzale" da ih ne stignu! Da ne bi sve prošlo bez krvi, vatre i dima ustaše su pobile sve zaostale Srbe, uglavnom starije, koji i nisu hteli ići iz svojih kuća, i popalile srpske kuće. Kakav bi to bio Domovinski rat bez ijednog ubijenog neprijatelja?

Pošto nije bilo živih partizana i komunista da im se suprostave, ustaše su počele "jurišati" na njihove spomenike. U "domovinskom ratu" uništeno je oko 3.000 spomenika. Sada je došao na red i Titov spomenik. To pokazuje da se vlast u Hrvatskoj samo verbalno distancirala od ustaške i politike HDZ, a da je u praksi dosledno sprovodi. To je nacionalistička, antikomunistička i antisocijalistička politika. Zato zvanične izjave političkih lidera i organa vlasti kojima se osuđuje ovaj "vandalski čin" u Kumrovcu treba shvatiti kao politički marketing zbog predstojećih izbora jer je poznato da većina stanovništva u Hrvatskoj iskreno ceni i poštuje Tita i njegovo delo.

Svest o Titu kao najvećem državniku, ne samo hrvatskog, nego i svih jugoslovenskih naroda, ne može se uništiti eksplozivom. Skoro četvrt stoleća je prošlo od njegove smrti a on još uvek uzbuđuje i motiviše većinu nekadašnjih jugoslovenskih državljana da razmišljaju sa setom i ponosom o njemu i svom nekadašnjem mirnom i lepom životu. Nije to više samo nostalgija. Ponovo "idemo u partizane". U svim nekadašnjim jugoslovenskim republikama niču udruženja ljudi koja nose to lepo ime - Tito. Ljudi u njima počinju da shvataju da ih je mnogo više nego ustaša, četnika, belogardejaca, balista i drugih fašista. Ali i više, i to mnogo, od manjine bogatih lopova i pljačkaša njihove zajedničke imovine. Njih ne pokreće samo antifašizam nego i socijalističke ideje od kojih su mnoge bile ostvarene u nekadašnjoj SFRJ. Gruba i bezdušna privatizacija, koja većinu ljudi lišava najznačajnih ljudskih prava - prava na rad i prava na samoupravljanje, sve više utiče na narastanje svesti o potrebi organizovane borbe protiv dva najveća zla na prostorima nekadašnje SFRJ - kapitalizma i nacionalizma.

Otuda treba očekivati od nacionalističkih i kapitalističkih snaga u Hrvatskoj, a i ostalim nekadašnjim jugoslovenskim republikama, da na navedeno odgovore kao ustaše u Kumrovcu. Međutim, lično mislim da će događaj u Kumrovcu povećati broj titoista i učvrstiti sve njih u uverenju da je trebalo biti uporniji i odlučniji u borbi, od 1980. naovamo, da bude "I posle Tita Tito"!

Stevan Mirković,
Direktor Centra Tito
Obilićev venac 4/V

[početak strane]