Arhiva : : April 2004.


Govor druga Branka Kitanovića na Svečanoj Akademiji u čast 134. g. rođenja V.I. Lenjina


Drugarice i drugovi, dame i gospodo,

Mi obeležavamo 134. g. od rođenja V.I. Lenjina kao izraz nezaborava njegove genijalne ličnosti i njegovog veličanstvenog dela, kao dokaz da sledimo i da ćemo slediti magistralnu liniju marksizma-lenjinizma, kao vernost proleterskom internacionalizmu.

Pod vođstvom Lenjina u svetu je prvi put pobedila socijalistička revolucija. On je nastavio i svestrano razvio nauku Marksa i Engelsa. Njegov život i rad uvek će služiti kao nadahnuće milionima revolucionarnih boraca u svetu.

Drugarice i drugovi, hteo bih ukratko da iznesem poglede, ocene i stavove NKPJ o današnjoj situaciji u Jugoslaviji, o situaciji u svetu i stanju u Međunarodnom komunističkom pokretu.

Situacija u Jugoslaviji i svetu

Mislim da nije potrebno (a to mi i vreme ne dozvoljava) da se podrobnije osvrćem na rezultate restauracije kapitalizma u našoj zemlji u poslednjih desetak godina, a posebno posle kontrarevolucionarnog prevrata pre tri i po godine. SFRJ je razbijena, u toku je komadanje ostatka Jugoslavije, drastična pogoršanja nastupila su na svim sektorima i u svim sferama našeg društva. Mnogi vitalni delovi naše otadžbine su okupirani, vladajuće strukture na Balkanu propagiraju modu po kojoj svako treba da ima svog okupatora.

Zvanično u Srbiji i Crnoj Gori nezaposleno je nešto više od milion ljudi, a faktički ta brojka je dvostruko veća, jer se pod nezaposlenim računaju samo oni koji su na. birou rada. Međutim, nije zaposleno više od 50 odsto radno sposobnog stanovništva. I ta cifra se iz dana u dan vrtoglavo povećava. Prema podacima UN više od polovine stanovništva planete ima prihod manji od 2 dolara dnevno. U tu grupu spada i Jugoslavija, ako izračunano koliko članova porodice jedan zaposleni u proseku izdržava.

Naša industrijska i poljoprivredna proizvodnja su drastično smanjene. Da bi se održala nova vlast je rasprodala i rasprodaje na doboš sve što se moglo rasprodati i pristupila je enormnom zaduženju u inostranstvu. Celo njeno takozvano umeće sastoji se u tome kako će da rasproda ono što su decenijama stvarala mnoga pokoljenja našeg naroda. Takozvana orijentacija na "reformski kurs" označava restauraciju kapitalizma, tačnije kapitalističkog ropstva. Put gubljenja političke nezavisnosti, pretvaranja u neokoloniju zapadnog kapitala, put odricanja od vlastite istorije, kulture i istorijske svesti naroda, put razbijanja naše Armije, zvanično se naziva"integracijom u političke, ekonomske i kulturne strukture Evrope". I što se više u tom smeru "integrišemo" to sve gore živimo, to smo sve siromašniji i bespomoćni ji. Mi smo mnogo puta govorili da zapadni kapital ne dolazi ovde da bi doneo - već da bi odneo. I to čini svuda u svetu. Po podacima Ujedinjenih nacija za 2002. godinu zemlje takozvanog Trećeg sveta, koje se po istim ili sličnim uslovima zadužuju kod zapadnog kapitala imale su spoljni dug oko 3 hiljade milijardi dolara - pet puta više nego 1980. godine. Istovremeno, kamate na taj dug dostigle su 2002. g. oko 4 hiljade milijardi dolara. Setite se Stare Grčke i Rima. Kada je dužnik nesposoban da vrati ono što je pozajmio postajao je ne samo faktički već i formalno rob. To i nama nudi sadašnja vlast.

Drugarice i drugovi, nema suštinskih razlika između politike Vlade koja je otišla i koalicione Vlade koja je došla. Istini za volju ima izvesnih, bar deklarativnih, razlika u politici prema Kosmetu, ali je našoj zemlji nametnuta takva omča oko vrata da je bez odlučujuće intervencije Rusije, Belorusije, Kine i drugih progresivnih država i snaga u svetu nemoguće osloboditi Južnu srpsku pokrajinu od okupatora i njegovih satelita.

Nova vlada nastavlja s politikom prihvatanja statusa neokolonije, odnosno s politikom rasprodaje državne, društvene i zadružne svojine, s razbijanjem Armije, sa sluganskim odnosom prema Vašingtonu, Londonu, Berlinu i Parizu, s revizijom i falsifikovanjem istorije, sa enormnim zaduženjem, sa povećanjem armije nezaposlenih, sa utapanjem u takozvane evropske strukture, sa metanisanjem pred haškom inkvizicijom.

NKPJ je, kao i sve progresivne snage kod nas i u Evropi, za ravnopravnu i uzajamno korisnu saradnju sa svim državama u svetu, a posebno sa evropskim i balkanskim. Ali mi smo izričito protiv utapanja u bujicu zapadnoevropskog kapitala, jer nam postojeći kurs obećava neminovno davljenje i gubljenje nezavisnosti u svim oblastima.

Mi živimo u klasnom društvu i nemoguće je govoriti o Evropskoj Uniji, a zaobići ulogu koju u njoj imaju glavne klase - buržoazija i radnička klasa. Poznato je da pokretačku, noseću snagu u Evropskoj Uniji ima krupan kapital koji nastoji da konsoliduje svoje snage i objedini svoje napore u razmerama evropskog kontinenta. Stoga je stvaranje kontinentalnog tržišta neophodno za velike multinacionalne kompanije. Stoga je karakteristična crta tekuće etape formiranja EU njena ekspanzija na Istok i produbljenje integracije. Time evropski kapital u svetskim razmerama postaje konkurentniji u odnosu na američki i japanski u borbi za uspostavljanje kontrole nad prirodnim resursima i tržištima. Svađe oko okupacije Iraka nisu bile i ostale svađe zbog zaštite interesa iračkog naroda, već zbog toga ko će se dočepati iračke nafte.

EU je stvorena po merilima i u interesu krupnog kapitala i svaki njen potez je u interesu kapitalizma. Stoga, nije nimalo čudno što su u poslednjoj deceniji izvršena i vrše se suštinske revizije mnogih socijalnih prava koja su trudbenici izvojevali u klasnoj borbi u poslednjih 150 godina. Idejni i drugi protivnici se proglašavaju "teroristima", a pravi teroristi "borcima za slobodu, ljudska prava i demokratiju". Neoliberalizam EU sistematski uništava mala preduzeća, zanatlije i sitna poljoprivredna gazdinstva koja nisu u stanju da izdrže konkurenciju multinacionalnih kompanija. A evropski i američki neoliberalni globalizam kao zakon nameće slobodu cirkulacije kapitala, slobodu kretanja radne snage, slobodu cirkulacije robe i usluga, lišavajući male i slabe zemlje da se od toga brane svojim zakonima. Zakon je ono što se naredi u Brislu.

Uzmimo za primer Grčku. Ona je nakon raspada SFRJ i restauracije kapitalizma na njenim prostorima, u Rumuniji, Bugarskoj i Albaniji napravila pravu ekspanziju svog kapitala na Balkanu i u Crnomorskom regionu. Od 1980. do 2002.g. profit njenih korporacija povećan je za 3200%. Međutim, za to vreme plate u Grčkoj su povećane za samo 85%, a inflacija je iznosila 136%. Istovremeno, Grčka je na zahtev nemačkih, francuskih i italijanskih farmera smanjila poljoprivrednu proizvodnju za oko 35%.

Ulazak u EU je tunel koji nema izlaza. To je nova tamnica naroda, posebno naroda Istočne Evrope i Balkana.

Drugarice i drugovi, NKPJ je bila i ostala protiv svih oblika privatizacije državne, društvene i zadružne imovine i svaku takvu privatizaciju smatra pljačkom i pogibeljnom za naš narod. Nijedan buržoaski program do danas - ni u Jugoslaviji, ni u njenim bivšim republikama, ni u Istočnoj Evropi - nije doneo stabilizaciju u društvu, niti je dao nade za izlazak iz siromaštva. Dodajmo i to, da u samoj EU broj nezaposlenih raste i varira između 10 i 20%.

I što je najvažnije, o svim vitalnim problemima članica EU, posebno o državama Srednje, Istočne i Jugoistočne Evrope, faktički odlučuje Direktorijum koje čine tri sile - Engleska, Nemačka i Francuska. One su još 1815. godine na Bečkom kongresu pokušale da uspostave nadevropski Direktorijum i da preko njega vladaju sudbinom evropskih naroda. Sada to čine preko EU. Pa, i pored čudovišne propagande ne polazi im za rukom da na razne referendume o ključnim pitanjima EU privuku ni 50 odsto građana evropskih država. One faktički vladaju sa 1/3 glasova. Uprkos ogromnim pritiscima Švajcarska i Norveška su odbile da uđu u ovu novu tamnicu evropskih naroda. Ta tamnica liči na ogromnu bačvu meda u kojoj se dave rojevi muva. Med je na izgled sladak, ali kada im se krilca i nožice zalepe i slepe rojevi muva se udave u slatkom medu.

Nije tačno da su svi narodi Evrope za EU. Sve postojeće ankete u Evropi pokazuju da, uprkos neviđenoj propagandi, EU podržava samo 35% stanovništva našeg kontinenta. A izričito protiv nje su sve progresivne snage, a posebno sve komunističke partije u Evropi, izuzimajući Francusku KP koja se raspala na četiri dela, i jednu od španskih partija, koja nastavlja izdajničku politiku Karilja.

Kosmet

Nekoliko reči o stavovima NKPJ o Kosmetu. Mi smo oduvek bili ne samo protiv okupacije Kosmeta, već i protiv saradnje sa okupatorom i kvislinškim albanskim separatistima i teroristima. Takva saradnja legalizuje kvislinšku vlast, vlast koju je ustoličio okupator.

Međutim, ne smemo zaboraviti da su sve stranke koje su činile bivšu i čine sadašnju vladu svojevremeno izričito zahtevale od izbeglih i preostalih Srba na Kosmetu da učestvuju na takozvanim lokalnim i opštekosmetskim izborima, kao i u formiranju takozvane vlade Kosmeta. Izbeglicama i preostalim Srbima u Južnoj srpskoj pokrajini vlast je pretila da im neće davati plate, penzije i socijalnu pomoć ukoliko ne izađu na izbore. Dogodio se i događa se nezapamćen presedan u istoriji - da se tskozvani srpski poslanici oklopnim vozilima dovode u takozvani Parlament Kosova. I ko je za sve ovo kriv? I ko je saučesnik u toj izdajničkoj raboti? Razume se kriva je vazalna vlast (ove i prethodne vlade) koja je ustoličena posle kontrarevolucije 2000. godine.

Završni čin terora nad Srbima - rušenje i paljenje njihovih istorijskih spomenika, crkava i kuća - kao što znate, izvršen je u drugoj polovini marta 2000. godine. NKPJ je izdala saopštenje o poslednjim zločinima na Kosmetu, koje nisu preneli naša štampa, radio i televizja, ali su prenele strane agencije. Mi smo izričito istakli da su stvarni organizatori tih događaja SAD i EU, ali su im se događaji istrgli iz ruke, pa su pod pritiskom svetske javnosti malo curiknuli, ali pod drugim vidom nastavili da ostvaruju svoje ciljeve. A ti ciljevi su da se protera i zastraši preostalo srpsko stanovništvo, a potom da se kaže da na Kosmetu žive samo Albanci i da "u cilju izbegavanja daljih potresa" treba ovaj region proglasiti"nezavisnom državom".

Takva tvorevina može da postoji samo uz prisustvo trupa NATO i stoga treba tražiti stalno prisustvo okupatora. U tom cilju planirano je stvaranje tri nove, najveće NATO baze u Evropi, koje bi služile ne samo za kontrolu Balkana, već dobrim delom za akcije na Bliskom i Srednjem Istoku i protiv Rusije. Radi, tobožnjeg čuvanja mira na Kosmetu treba dovesti nove NATO trupe. To je već učinjeno i nastavlja se dalje povećanje okupatorskih snaga.

Naš narod je gubio Kosmet kada su ga okupirali Turci, Nemci, Italijani... ali nikada nismo priznavali okupatorsku vlast. I nema te sile i cene koja bi nas prisilila da se odreknemo naše istorijske postojbine. Kosmet je bio i ostao nerazdvojni deo Srbije i Jugoslavije i to će ostati zauvek, a biće sahranjeni u sramnu grobnicu prošlosti svi oni koji pokušavaju da trguju s njime u sprezi sa albanskim separatistima, teroristima i njihovim NATO pokroviteljima. I da ovde dodam još nešto. Za NKPJ je i objektiva i subjektivan izdajnik svako ko pokuša da razdvoji Srbiju i Crnu Goru.

Haška inkvizicija

Za NKPJ Haška inkvizicija je formirana da bi se izbegla istorijska odgovornost NATO država za brutalnu agresiju protiv SRJ. I umesto da se sudi pravim krivcima: Klintonu, Bleru, Šrederu, Širaku, Solani, Klarku i drugim razbojnicima sudi se braniocima Jugoslavije, sudi se žrtvama. Nikada u svojoj istoriji naš narod nije sudio onima koji su branili otadžbinu. A saradnja sa Hagom znači u stvari učešće u suđenju i kažnjavanju onih koji su branili i rukovodili odbranom države. Nema cene kojom bi nas bilo ko ucenjivao da se u ovoj sramnoj raboti pridružimo agresorima i pravim zločincima. Ali saradnja sa Hagom je moguća i bila bi poželjna ako bi se sudilo, a jednog dana će se suditi, NATO agresorima.

Izbori po zakonima robovlasničke demokratije

Drugarice i drugovi, u Staroj Grčkoj, kao što znate, postojao je vlastodržac Solon. On je doneo zakone po kome ljudi, odnosno staleži, imaju onoliko prava koliko imaju imovine. To je bila robovlasnička demokratija u kojoj su vladali robovlasnici, odnosno izrazita manjina. Kod nas takozvani "borci" za takozvanu "evropsku demokratiju" doneli su u suštini isti zakon, samo je on prilagođen savremenim uslovima.

Naime, po zakonu, usvojenom 2000. godine pravo učešća na parlamentarnim izborima i na izborima za predsednika Republike imaju samo one partije koje mogu da plate državi taksu u iznosu od 15-20 hiljada evra. Naime, potrebno je minimum 10.000, faktički 10.500 potpisa pred sudom, uz plaćanje od oko 10.500 evra. Zatim se moraju platiti sudski službenici - u iznosu od 3-5 hiljada evra. Uz to idu i troškovi oko organizovanja svega toga, pa dolazimo do ukupne cifre od 15-20 hiljada evra. I to samo za takse.

One partije, a takva je Nova komunistička partija Jugoslavije, koje nisu izdavale svoju otadžbinu, koje nisu služile našim neprijateljima, koje nisu pljačkale narodnu imovinu, ne mogu da nabave toliku sumu novca. I ja izričitom tvrdim, da nijedna partija nema toliku članarinu da bi prikupila 20 hiljada evra. A gde su ostali troškovi oko izborne kampanje? Prema tome, mi nismo , u stanju da učestvujemo na izborima po obnovljenim Solonovim zakonima robovlasničke demokratije.

Na ovaj način eliminisane su iz borbe za predstavničku i predsedničku vlast jedino progresivne snage u našoj zemlji, snage koje se zalažu za nezavisnost države i za ravnopravne odnose u svetu.

Stanje u Međunarodnom komunističkom pokretu

Hteo bih na kraju da se osvrnem na stanje u Međunarodnom komunističkom pokretu. Na poslednjim izborima u Rusiji komunisti nisu bili ni izdaleka ravnopravni ostalim buržoaskim partijama. Kao što znate, tamo je na izbore izašlo jedva oko 50% glasača. Komunisti su bili lišeni televizije, radija i svoje štampe, koja je otkupljivana i uništavana. Oni sada menjaju način borbe i smatraju da objektivno iza njih stoji više od polovine stanovništva. Slična je situacija i u Ukrajini, ali je tamo Komunistička partija najbrojnija u Parlamentu. U Belorusiji su na vlasti progresivne snage. Isto je tako i u Moldaviji, kao i u tri autonomne republike u Gruziji, koje ne priznaju marionetsku, pučističku i vazalnu vladu u Tbilisiju.

Kina, Vijetnam, Kuba, Laos, Kambodža i DNR Koreja doživljavaju razvojni bum. Vijetnam i Kina imaju najveći porast proizvodnje u svetu.

Uprkos svemu, zahvaljujući ogromnom bogatstvu i izvanrednim stručnim kadrovima Rusija se snažno oporavlja. Ona je danas zajedno sa NR Kinom odlučujući faktor mira u svetu. Rusija obnavlja svoje oružane snage i, prema mišljenju kompetentnih faktora iz KP Ruske Federacije proizvela je poslednjih godina najsavremenije rakete, avione i tenkove, kakvim NATO ne raspolaže. Sadašnja ruska diplomatija sve više ističe svoju zainteresovanost za vitalne interese i zaštitu našeg naroda. I to je veoma pozitivna činjenica. Ti isto važi i za Belorusiju.

Međunarodni komunistički pokret u svetu razvija se i raste. Posebno u Aziji i Južnoj Americi. Ali i u Evropi. Početkom marta naša delegacija prisustvovala je kongresu obnovljene Komunističke partije Sovjetskog Saveza, koju čine kompartije svih 15 bivših sovjetskih republika. Partijski kongres postavio je kao prioritetni cilj OBNOVU SOVJETSKOG SAVEZA. I to će učiniti sovjetski komunisti.

Drug Dragečevac Ljubomir i ja učestvovali smo od 6-9. marta, na konferenciji evropskih komunističkih partija u Pragu. Tamo su donete važne odluke, i mi smo aktivno učestvovali u njihovoj izradi i usvajanju. Naše delegacije će učestvovati polovinom maja na kongresima KP Češke i KP Finske. Delegati sami sebi plaćaju put. U junu mesecu biće održan izuzetno važan sastanak komunističkih partija sveta u Atini, a potom će biti konferencija komunističkih partija Balkana. Tamo će biti donete važne odluke usmerene na jačanje Međunarodnog komunističkog pokreta. U jesen će biti održan sastanak kompartija u Moskvi koji treba da donese konkretne odluke o realizaciji rezolucije iz Atine. NKPJ će u jesen 2004. g. održati svoj kongres.

* * *

Drugarice i drugovi, svuda gde je postojao socijalizam, koji je imao stotine mana i hiljade vrlina, ogromna većina naroda je živela bolje i slobodnije nego što živi posle izvršene kontrarevolucije. I ja i ovom prilikom naglašavam i ponavljam: dokle god u svetu postoje siti i gladni, slobodni i obespravljeni, siromasi i bogati postojaće i težnje za socijalnom pravdom. A socijalne pravde nema bez socijalizma, nema bez ostvarenja učenja marksizma-lenjinizma.

22.04.2004.

Branko Kitanović
Generalni sekretar NKPJ



[početak strane]

   

Komunist 2003. Optimizovano za rezoluciju 800x600. CP 1250.